diplomirani dizajner
Studij dizajna / Arhitektonski fakultet / Zagrebačko sveučilište
Životopis
(objavljen u: Hrvatsko zagorje, časopis za kulturu, br. 3-4/2016.)
Nikola Sinković rođen je u Zagrebu 6. kolovoza 1971. Osnovnu školu pohađao je u Donjoj Stubici, a srednju u Krapini nakon koje upisuje Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 1997. i stekao zvanje diplomiranog dizajnera. Kao učitelj likovne kulture radio je u Osnovnoj školi Donja Stubica, a potom u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, gdje i danas radi kao nastavnik-mentor u području dizajna.
Začetci Sinkovićeva umjetničkog djelovanja vidljivi su već u osnovnoj školi gdje se razvija uz potporu učitelja likovne kulture akad. slikara Darka Bubanka i nastavljaju se kroz srednjoškolsko obrazovanje kad organizira svoju prvu samostalnu izložbu. Tijekom studija na njegov likovni izražaj, u različitim medijima, utječu profesori Nenad Dogan u dizajnu, potom Darko Bakliža i Josip Vaništa u crtanju te Stanko Herceg u fotografiji.
Osim navedenih likovnih disciplina, bavi se web-dizajnom, oblikovanjem interijera i industrijskim dizajnom te ilustracijom. Realizirao je desetke web-projekata, nekoliko stambenih i ugostiteljskih objekata te ilustrirao više knjiga i udžbenika. Prepoznatljivim minimalističkim vizualnim rukopisom oblikuje brojne časopise, plakate, kataloge izložbi i knjige, a 2013. oblikuje novi grafički izgled časopisa za kulturu Hrvatsko zagorje.
Sudionik je mnogih likovnih kolonija u Hrvatskom zagorju, sudjelovao je na dva Zagorska salona u Galeriji grada Krapine, a priredio je, uz nekoliko grupnih, i četiri samostalne izložbe (Krapina, Zabok, Gornja Stubica).
Recenzije
I.
Umjetnik renesansnog tipa
Nikola Sinković umjetnik je renesansnog tipa. Odakle takav zaključak? Raznovrsnost pristupa motivu, suvereno baratanje svim slikarskim i crtačkim tehnikama, izuzetno fotografsko oko… Ovdje nam se umjetnik predstavlja fotografijama arhitekture koje odlikuje likovna čistoća i sjajno “izvagani” kompozicijski elementi. Kadriranje je izvedeno tako da motivi dobivaju apstraktne značajke, djeluju poput makrosvijeta zatvorenog u svoje vlastite datosti. Boje su saturirane osobitom senzibilnošću i značajno doprinose atraktivnosti prikaza. Nikola Sinković je uspio pronaći originalne rakurse čime fotografije dobivaju na originalnosti i autentičnosti, a motivi su ostvareni programiranjem fotoaparata minimalnom doradom, što treba istaknuti kao dodatnu kvalitetu. Izraženo jedinstvo likovnog stila pridonosi koherentnosti ovog ciklusa fotografija.
Treba napomenuti da se umjetnik uspješno izražava u tehnici ulja na platnu, gdje realističnim pristupom i rembrantovskim nijansiranjem u kontrastu lazurnih i pastoznih nanosa boje ostvaruje mahom motive zagorskih dvoraca i pejzaža. U slikama, uglavnom srednjeg formata, prevladava gotovo monokromatski svijet koji karakterizira atmosfera nostalgičnosti i prošlosti, a elementi pejzaža harmonično su izbalansirani.
Akvareli Nikole Sinkovića odišu lakoćom i prozračnošću i prava su svečanost ezoterije. Za razliku od ulja na platnu, ovdje boja diše punim plućima stvarajući prikaze pune svjetlosti. Formati slika su mali što je primjereno akvarelu, a motivi su mahom slični kao i oni koje nalazimo u uljima: ljepota rodnog Zagorja koje okružuje umjetnika.
Dokaz u raznovrsnosti pristupa i izražavanja su crteži, uglavnom tušem gdje se zagorski motivi poput čarobne crno-bijele čipke grade zaigranim linijama uz poštivanje prirode materijala. Ovi radovi podsjećaju na crteže naše naive, no odlikuje ih apsolutna originalnost i suverenost u izvedbi.
I što reći na kraju? Nikola Sinković svestrani je umjetnik u najboljem smislu te riječi koji se izražava podjednako uspješno u različitim tehnikama likovnosti. U ovoj prezentaciji dana je prednost fotografiji što ne znači da je to umjetnikov prioritet. Sa znatiželjom očekujemo nove radove ovog umjetnika uvjereni da će, bez obzira na odabrani način izražavanja, ostati konstanta visoke likovne kvalitete.
Željko Nemec, prof. (Hrvatsko zagorje, 3-4/2016.)
II.
Umjetnici poput Nikole Sinkovića predstavljaju rijetkost u recentnoj umjetnosti. Introspekcija i dosljednost vlastitoj umjetničkoj viziji, srođenost s rodnim tlom gotovo da više ne nalazimo u prostorima naših galerija. Zaboravljena kreativna konstanta iskrenosti prema samome sebi i svojim umjetničkim principima isijava punom snagom s platna ovog umjetnika. Ono što se osobito ističe na njegovim radovima je logična likovna geneza, svojevrsna metamorfoza realističnih elemenata slike u apstraktno, u likovni znak, čisti likovni element. Izražajnost ovih motiva temelji se na majstorski postignutoj atmosferi, gdje bez obzira na svu sublimiranost motiva ostaje prepoznatljivo i upečatljivo Zagorje. Ovo rečeno za zagorski pejzaž jednako je prisutno i na drugoj, manjoj, ali vrlo koherentnoj grupi motiva: ženskom aktu. Jednaki slikarski koncept i ogoljivanje motiva na nivo likovnog elementa u principu prisutno je na ovoj svojevrsnoj alternativi pejzažu. Umjetniku koji osobito svojim novijim radovima zaslužuje naziv pjesnika svoga rodnog tla zaželimo daljnje uspjehe i dosljednost na njegovom umjetničkom putu.
Željko Nemec, prof. (iz predgovora izložbi Reminiscencija prošlosti X 2007. godine)
III.
Kad se u jednom mladom čovjeku budi vrlina kao sklonost unutrašnjeg promatranja i školuje oko kroz zakonitost boja, kompozicija, i harmonija, tada smo – ako je objavljeno – i mi u prilici da ga slijedimo i sudoživljavamo s njegovim djelima. Nikola oblik i motiv uzima cjelovito u karakterističnoj vizuri, zatim ga reducira jednim mirnim proživljenim pokretom, odjeven u svoju boju. Poznati motivi zavičaja ili motivi žena spadaju u svijet njegova intimnog slikarstva.
U bogatom spektru likovnih disciplina Nikola poseže za umjetničkom fotografijom, pronalazeći kroz nju velike mogućnosti obrade portreta, figure, modne fotografije, mrtve prirode, arhitekture i slobodnih tema. U vremenu koje nas navodi na brzo sazrijevanje, a iskustva prelaze u nove načine razmišljanja, dizajn – znak, simbol – postaje sredstvo suvremenog komuniciranja. To su discipline kojima Nikola kroči u svojem stvaralaštvu.
Darko Bubanko, prof. (iz predgovora izložbi Pasteli 1995. godine)