Održivi produkt dizajn
Postupak dizajna uvijek se prilagođava postavljenom zadatku, bez obzira radi li se naprimjer o šalici, biciklu, svjetiljci ili nekom drugom uporabnom predmetu.
Zadatak industrijskog dizajnera nije samo ‘dati proizvodu oblik’ nego i stvoriti koncepciju različitih načina distribucije i komunikacije s proizvodom. Svaki dobar dizajner, kao umjetnik i znanstvenik u isto vrijeme poznaje i poštuje pravila oblikovanja. To su sigurnost, jednostavnost, (multi)funkcionalnost, ekonomičnost i tehnologičnost, estetika, pristupačnost širim masama, i, u zadnje vrijeme sve više i ponovno popularna ekologičnost. Pojam dobrog i kvalitetno dizajniranog proizvoda danas je usko povezan s ekologijom i zaštitom okoliša. Cilj takvih dizajnera je pronaći rješenja ekoloških problema suvremenog svijeta s naglaskom na urbanizam i tehnološki razvitak.
Svijet oko sebe doživljavam kao veliku dizajnersku izložbu umjetnog okoliša koja iz dana u dan izmiče kontroli. Naime, sve na što nailazimo oko sebe, svaki materijalni objekt koji možemo vidjeti, opipati, osjetiti, koristiti, netko je dizajnirao, znači dao mu izgled, oblik, svrhu, namjenu, funkciju, život. Od najbanalnijih svakodnevnih predmeta kao što su kvake, vrata, namještaj, kućanski aparati, odjeća i nakit, školski pribor i mobiteli, preko građevina i ulica pa sve do raznovrsnih ukrasa, okvira za slike, kultnih figurica čija se namjena pretvara u pojam iracionalnog i apstraktnog neobjašnjivog (osim emocionalnog) obožavanja (već u Bibliji kroz priču o zlatnom teletu nailazimo na opis kiča, predmeta stvorenog s glavnom svrhom vizualnog i u materijalu prihvatljivog što široj publici bez ili s minimalnim osvrtom na kvalitetu i stvarnu potrebu za proizvodom) i novca kojim te predmete pretvaramo u privatno vlasništvo. Estetika je neizbježan faktor u našim životima.
Iako dizajneri kao kreatori svijeta imaju važnu ulogu i snose veliku odgovornost prema potrošačima i okruženju u koje postavljaju svoje kreacije, sve počinje od prirode. Čovjek je prvenstveno prirodno biće i predodređen je živjeti i djelovati u skladu s prirodom, zadovoljiti njezine potrebe, s minimalnim izmjenama i oštećenjima biljnog i životinjskog svijeta oko nas, jer stvoren je za potrebe čovjeka kao prirodnog bića.
Problem nastaje gdje povezanost između čovjeka i prirode prestaje. Za razliku od životinja, našu kreativnost vode ego i emocije što ponekad nije dobro za svijet oko nas. Iako su svi materijali koji nas okružuju dobiveni iz prirode, pod time mislim da nisu dovedeni iz drugog univerzuma, pa čak i plastika proizlazi iz prirode, odnosno iz nafte koju smo mi, egoistični kreativci pretvorili u plastiku s ciljem prividne funkcionalnosti, ne razmišljajući o njezinoj štetnosti za okoliš. Došlo je do toga da svojim potrebama i emocijama uništavamo svijet oko sebe i ubrzo će doći do samouništenja ako nešto ne poduzmemo. Problem nije u pojedincu, problem je u masi. Jedna plastična vrećica sama po sebi ne predstavlja opasnost za našu egzistenciju, no već jedna plastična vrečica po glavi stanovnika dovodi do masovnog gušenja populacije u (ne)prirodnoj, nerazgradivoj masi. Kako tome stati na kraj? Dosadašnja saznanja o svijetu i tehnologija koju čovječanstvo dovodi do vrhunca (ili propasti) pomiješanu s našim emocijama (od kojih umjetnost proizlazi) trebamo svjesno uobličiti u formu što prihvatljiviju prirodi, pa tako i nama, kao prirodnim konzumeristima istog.
Moralan dizajn stvar je društvenih normi. Ono što je moralno u Azerbejdžanu ne mora biti i u Danskoj, naprimjer. Svaki čovjek je individua, pa tako i njegovo poimanje svijeta i morala postaje individualno, unikatno i na neki način apstraktno, poput ovog teksta. Zašto ne krenuti od esencije? Prodrijeti ravno u srž i vratiti se prirodi. Opet, zahvaljujući znanosti i današnjoj tehnologiji razvija se spektar mogućnosti inteligentnog oblikovanja mase i prostora. Uz najpoznatiju nam reciklažu dosadašnjih pogrešaka, danas postoje različiti prirodi prihvatljivi i kvalitetni materijali kao što je naprimjer bioplastika. To je plastična masa dobivena iz biljaka koja svojom proizvodnjom izlučuje znatno manju količinu CO2 (ugljikovog dioksida) nego plastika dobivena iz nafte.
Dalje, svatko poznaje grafit kao crnu tvar iz olovaka, cilindri stovreni od ugljika zovu se nanocijevi. Ti slojevi ugljika posjeduju zanimljiva svojstva: ”ne samo da su nanocijevi vrlo čvrste, već su i vrlo lagane i savitljive. Ostali oblici ugljika kao ugljikova vlakna već se koriste u najboljoj sportskoj opremi i dizajnu aviona budući da imaju čvrstoće usporedive sa čelikom ili aluminijem, zadržavajući samo dio njihove mase. Ugljikove nanocijevi su izvanredni predmeti koji će očito revolucionarizirati tehnološki krajolik u bliskoj budućnosti.” (citiran Goran Pavlaković, Seminarski rad primjene ugljikovih nanocijevi s fakulteta elektrotehnike i računalstva) Isto tako i aerogel, okarakteriziran i kao smrznuti dim, svojim svojstvima koja predstavljaju izrazitu fleksibilnost i toplinsku otpornost jedan je od materijala budućnosti.
Izumi, kao i čovjekova osviještenost o prirodnome rastu iz dana u dan i otvaraju mnoge mogućnosti kvalitetnog svjetskog dizajna i redizajna, isto tako i nadu u bolje i kvalitetnije sutra. Mnogi pojedinci i tvrtke danas oblikuju i konzumiraju tu osviještenost pretvarajući je u kvalitetne i prirodi prihvatljive oblike, a opet stvorene u korist čovjeku. Razvija se potreba za potražnjom novih i obnovljivih oblika i izvora energije (Intelligent Energy). Isto tako, Ecolan je jedna od tvrtki koja je razvila vlastitu ambalažu u skladu s okolišem. Jasper Morrison je, uz mnoge druge, dizajner koji gleda na dizajn kao ostvarenje umjetnog okoliša, na alat za poboljšavanje svijeta, što potvrđuje svojim radovima – pametno dizajnirajući svakodnevne uporabne predmete koji su “uključivi umjesto isključivi” (“inclusive rather than exclusive” – J. Morrison), stvoreni s ciljem da stvaraju energiju, svjetlost, prostor…
Sve u svemu, o dizajnu kao spoju umjetnosti (znači emocija) svepodručnih esencijalnih i prirodnih saznanja o ovo i izvanzemaljskom, ovisi naša budućnost. Iako biti dizajner znači biti u tom aspektu prvenstveno obrazovana osoba, svaki je čovjek dizajner sebe i svoje okoline. Dok postoji čovječanstvo bit će i dizajna. Dakle, treba stvarati, umjetnost ne proizlazi iz zadovoljstva, kada bismo bili zadovoljni svime oko nas, ne bi postojala potreba za novim kreacijama. Unatoč našim individualnim potrebama, sva živa bića na ovom planetu spaja jedna stvar, potreba za prirodnošću. Ona spaja i mene i vas i njih. U tome je tajna dizajna.