Likovna kompozicija za početnike

Kompozicijska načela

Kontrast

Kontrast je međusobno suprotstavljanje kvalitete i količine istovrsnih ili raznovrsnih likovnih elemenata.

Nastaje kobiniranjem suprotnog odnosno kombiniranjem maksimalne razlike veličina (malo-veliko, visko-nisko, kratko-dugo…), oblika (oblo-uglato, jednostavno-složeno, puno-šuplje…), boja (toplo-hladno, svijetlo-tamno, komplementarni kontrast…), crta (tanke-debele, ravne-zakrivljene…), položaja (vodoravno-uspravno, uspravno-koso…).

Harmonija

Harmonija znači sklad odnosno usklađenost dijelova u nekoj kompoziciji. Nastaje kombiniranjem elemenata koji su međusobno slični po jednom ili više svojstava. Ona ublažava kontrast, ali ga ne ukida u potpunosti. Potpuna odsutnost kontrasta je monotonija (jednoličnost, dosada).

Dakle, harmonija se nalazi između monotonije i kontrasta, ona je zajednica mirnih odnosa likovnih elemenata. Postoje razni oblici harmonije – očigledna (elementi slični po obliku, boji, veličini i sl.), funkcionalna (kombinacija potpuno različitih oblika, ali prema funkciji usklađenih: čep i boca), simbolička (golub i maslinova grančica), usklađenost primjenom kvantitativnih ili količinskih odnosa (kontrast kvantitete boja).

Ritam

Ritam je ravnomjerno i pravilno izmjenjivanje likovnih elemenata odnosno srodno gibanje, ponavljanje ili izmjena suprotnosti. Nastaje slijedom elemenata u određenom smjeru te umnažanjem niza/ova. Ritmičko ponavljanje može biti egzaktno (pravilno, jednoobrazno, monotono) ili u obliku alternacije (izmjenično, preinačeno).

Ritam se kao ponavljanje očituje u mnogim prirodnim i životnim procesima. (učenici moraju nabrojati: rad srca, disanje, buđenje i spavanje, izmjena dana i noći…)

Ritam se u umjetnostima javlja na različite načine u pjesništvu, glazbi i plesu, arhitekturi, kiparstvu ili slikarstvu.

Ravnoteža

Ravnoteža označava uravnotežen odnos lijeve i desne strane. U likovnom izražavanju postoje tri vrste ravnoteže:

  • simetrična
  • asimetrična
  • optička.
Simetrična ravnoteža

Simetrična ravnoteža ili kompozicija nastaje rasporedom oblika istih veličina i težina u istom razmaku u odnosu na središnju os – proizlazi iz zrcalnih kompozicijskih odnosa elemenata.

Ona daje osjećaj smirenosti, otmjenosti i dostojanstva.

Također je nazivamo i statička ravnoteža.

Asimetrična ravnoteža

Asimetrična ravnoteža nastaje rasporedom oblika različitih ili kontrastnih veličina i težina u različitom razmaku u odnosu na središnju os (za učenike: primjer vage ili klackalice – kako uspostaviti ravnotežu).

Kod oblikovanja na plohi manji lik postavljen uz rub plohe protuteža je većem liku postavljenom bliže središnjoj osi.

Asimetrična ravnoteža daje osjećaj nemira i dinamike – dinamična ravnoteža. Ostali nazivi: neformalna, nepravilna.

Optička ravnoteža

Međusobni odnosi i djelovanje pojedinih likovnih elemenata uvjetuju da nam se neki optički čine težim, a drugi lakim. Za uspostavljanje ravnoteže među njima potrebno je paziti na:

  • oblik
  • težišnu vrijednost oblika
  • položaj oblika na plohi ili u prostoru.

Obli oblici i likovi djeluju lakše od uglatih, a trokut od četverokuta iste veličine. Za uspostavljanje ravnoteže potrebno je voditi računa o njihovim veličinama. Osnovne boje (pogotovo crvena i žuta) doživljavaju se težima i dinamičnijima u odnosu na sekundarne i tercijarne.

Proporcija

Proporcija označava međusobni odnos veličina dijelova neke cjeline. Hrvatski je oblik te riječi razmjer. Razmjer je odnos više veličina za razliku od omjera koji je odnos dviju veličina.

Dvije su vrste proporcionalnosti:

  • izravna – kad raste jedna, raste i druga veličina
  • obrnuta – kad jedna raste, druga veličina pada.

Idealne proporcije – u vrijeme antike (stara Grčka) stvoreni su kanoni o idealnim proporcijama ljudskog tijela koji se zasnivaju na zlatnom rezu (konstrukcija zlatnog reza):

minor:major=major:cjelina.

Proporcionalnost u arhitekturi – čovjek je mjerilo po kojem se određuju arhitektonske veličine. (Le Courbisier – Modulor)

Sve što nas okružuje u sebi sadržava taj omjer zlatnog reza: građa prirodnih oblika, ali i onih stvorenih čovječjom rukom: formati papira, zasloni računala, likovne kompozicije.

Dominacija

Dominacija označava isticanje, naglašavanje, centar pozornosti, ishodište, glavni sadržaj, glavni lik, osnovnu ideju. Pri tome se osnovni lik ili oblik odnosno glavni sadržaj ističe od ostalih dijelova kompozicije. Dominanta može biti izražena oblikom, veličinom, tonskom razlikom, specifičnošću boje, karakterom, položajem unutar kompozicije itd.

Jedinstvo

Jedinstvo označava ujedinjenje svih likovnih elemenata u jedinstvenu cjelinu. Jedinstvo se ostvaruje zajedničkom formom i materijalom odnosno objedinjavanjem likovnih elemenata međusobno, likovnih elemnata s kompozicijskim načelima ili objedinjavanjem dviju ili više likovnih tehnika.

Likovne kompozicije

Komponiranje je likovni proces sastavljanja i međusobnog povezivanja likovnih elemenata u likovnu cjelinu prema vlastitoj likovnoj koncepciji. Ono podliježe određenim zakonima usklađivanja, odnosno likovno-estetskog reda ili kompozicijskim načelima.

Kompozicija je sustav likovnih elemenata komponiranih po kompozicijskim načelima.

Kompoziciju uvjetuju:

  • koncepcija ili ideja
  • materijal kojim se ideja oživotvoruje
  • karakter i veličina plohe ili prostora na/u kojoj se komponira
  • likovni elementi kojima se kompozicija ostvaruje
  • likovna načela po kojima se likovni elementi međusobno povezuju.

U odnosu na najčešće odrednice okvira/kadra, horizontalu i vertikalu, nastaju osnovne kompozicije:

  • horizontalna,
  • vertikalna.

Kompozicije koje narušavaju osnovne odnose kadra su:

  • dijagonalna,
  • kružna,
  • piramidalna,
  • slobodna.
Horizontalna kompozicija

Strukturni elementi poredani su vodoravno, a horizontalni se niz može razvijati u nekoliko horizontalnih linija – nizova. Ona djeluje smireno te daje osjećaj kretanja slijeva nadesno ili od središta lijevo i desno.

Vertikalna kompozicija

Osnovni raspored elemenata kreće se okomito ili uspravno. Ona označava rast, uzdignuće, polet.

Dijagonalna kompozicija

Oblici su poredani u dijagonalnim smjerovima. Označava pokret masa izvan granica plohe odnosno kadra. Ostavlja dojam pokreta, dinamike i prodora u prostor.

Kružna kompozicija

Oblici su poredani u kružnom slijedu i izražavaju kružno gibanje. Ona centrira naš pogled prema središtu i zato je još zovemo centralnom kompozicijom. Elementi izlaze iz centra i šire se prema perifriji ili se kružno gibaju.

Piramidalna kompozicija

Likovni se elementi redaju u obliku piramide, odnosno trokuta.

Slobodna kompozicija

Označava slobodan raspored oblika i likova u trodimenzionalnom prostoru ili na plohi.

Rekomponiranje – rekompozicija

Rekomponiranje je proces razlaganja već prije stvorene kompozicije u plošnom ili prostorno-plastičnom oblikovanju i ponovnog  komponiranja razloženim elementima na potpuno nov način.

Rekompozicija je likovni produkt nastao rekomponiranjem.

Redefiniranje – redefinicija

Redefiniranje je likovna transformacija postojeće definirane stvarnosti. Svaka likovna interpretacija stvarnosti oko nas ustvari je redefiniranje te stvarnosti.

Redefiniranje djelomično mijenja postojeću stvarnost dok rekomponiranje u potpunosti mijenja čitav kompozicijski poredak.